Radionica joge: 'Djeca žive u sadašnjem trenutku lakše od odraslih'

Razgovor s Leonardom Gospodnetićem, joga majstorom koji je ove godine svoju vještinu predstavio i na jednoj od brojnih radionica na MDF-u.

Prvi put u 59. godina MDF-a dogodilo se da imamo radionicu joge. Potaknuti brojnim upitnicima iznad glave, vlastitom znatiželjom i dobrom voljom odlučili smo to razjasniti.

Većina nas se pita postoji li stvarno na ovom svijetu čovjek koji se stalno može smijati.

Jednog takvog znam ja, a ostala djeca MDF-a su ga ove godine imali priliku upoznati. Ima bradicu, stalno se smije, nosi nekakve narukvice, radi kako kaže zajedno sa Sanjom i početke svoje radionice održava u jutarnjem terminu s rečenicom: “Svatko nek' uzme svoje sunce i legne na travu”.

Sad pitam ja tebe čovječe koji ovo čitaš, ima li nečeg lipšeg nego gledat' u kanal, leć' na travu ispod katedrale, uzet' svoje spužvasto sunce, zaklopit' oči i samo disat'.

Svjestan da si živ, zatvorenih očiju si budan, radiš stvar koju inače ne radiš i stvarno si smiren. Zvučalo je pomalo utopijski sve dok nisam probala.

Leonardo Gospodnetić je ime čovjeka kojeg ima Šibenik. U mnoštvu saznanja i usavršavanja jedno od najzanimljivijih je njegov doticaj s jogom.

Kaže kako postoji uvijek nešto radi čega možemo biti sretni i kako je dah jedna od najvažnijih metoda meditacije. Okružuje nas sve ono što nam daje mogućnost da to možemo iskoristiti na razne načine samo treba znati kako.

Poanta dječje joge?

Prvenstveno mogućnost koju sva djeca imaju da vježbaju. Sve se postupno izgrađuje, ali poanta svega je i da djeca u svakodnevnom životu brže uče, pamte i da su opuštenija. Cijela i jednostavna filozofija.

Koji dio posla te najviše ispunjava budući da radiš s ljudima razne životne dobi i kako uspijevaš kanalizirati energiju koju ti donose ljudi kad dolaze na tečajeve joge?

To me baš često pitaju, pogotovo osobe koje se usavršavaju kao instruktori joge. Dosta puta ostaju na kraju satova kako bi im približio svoj pristup tome. Imali su priliku da vide sve te ljude kako ulaze u naš zajednički prostor. Svatko od njih unosi svoju energiju i svoje tegobe. E sad, naša uloga kao učitelja joge je kreirati prostor odnosno vakuum, gdje će svaka osoba koja dolazi opustiti stres i dahom uspostaviti ravnotežu.                                       

Mi moramo kreirati ozračje pozivitivne energije i opuštanja. Ja osobno koristim tehnike meditacije i fizičke vježbe. To je moj alat koji ne propuštam ni jedan dan. Rano ujutro se dignem, sjednem, meditiram i jednostavno ne mogu sebi dozvoliti nedostatak energije.

Pomaže li ti joga u životnim situacijama, nekoj unutarnjoj borbi?

Mene zovu Smiley boy, čini se svima da sam možda imao lak život zato što se stalno smijem. Puno je tu bilo trauma. Smrt roditelja. Kroz meditaciju učiš prihvaćati sve životne situacije ali i naučiš da sve ono što možeš promijeniti, uistinu možeš mijenjati. Sva snaga je u nama samima. Nismo kao raspušten brod na pučini koji je prepušten silama prirode.

Je li bilo ljudi kojima je baš to što radiš promijenilo život za 360? Potiču li te pozitivna iskustva za daljnji rad?

Krenulo me to ispunjavati još u studentskim danima kad sam vodio jogu. Kad bih legao ljude na pod u relaksaciju pa nakon sata osmijeh, energija, e to mi je bio najveći motiv. U zadnjih deset godina neplodni ljudi, ljudi kojima nitko nije mogao pomoći su pronašli u meditaciji i jogi svoje rješenje.

Radiš odraslima i s djecom. Koja je glavna razlika? Imaju li djeca možda čišću i iskreniju energiju?

Pa čak nije ni to pravilo, ali jedina razlika između djece i odraslih je to što je djeci pinealna žlijezda puno bolje radi. Upravo to im omogućava da žive u sadašnjem trenutku i oni se jako lako šaltaju iz zadatka u zadatak, a da to na njih ne ostavlja nikakve traume i umor. Roditeljima savjetujem djeca su kao spužve i trebali bi naučiti sebe filtrirati prvo i ne prenositi loše vibracije na djecu.

Što je po tebi ključni kotač za život i kako izaći nekog lošeg životnog razdoblja?

E sad susretao sam različite tipove ljudi. Jedni kažu sebi, e ne mogu više ovako, drugi dolaze do krajnje točke sve im se zgadi pa kažu, e Leo ne mogu ovako. Po meni je najvažnija akcija je dah. On nas prati od rođenja do smrti, mi smo tu jednu banalnu stvar zanemarili. Pet liječnika je prirode ali problem je to što mi to ne znamo u potpunosti koristiti. Sunce, voda, energija, disanje, odmor, spavanje. Kad se to nauči balansirati to je to. Nauka opuštanja je ono što svima treba.

Postoji li područje joge u koje se nisi infiltrirao dublje?

Naravno, ima toga koliko hoćeš. Svaki novi dan ja učim. Svaki dan radiš jednu te istu vježbu ali je izvodiš pravilnije. Nekako nadograđuješ cijeli proces s dublje razine svijesti učiš poimati i doživjeti neke stvari. Nema tu kraja, uvijek rast i razvoj. Svi jogiji i gurui koje sam imao priliku susretati rastu i razvijaju se po pitanju joge.

Kuda te sve joga odvela po svijetu?

Odvela me na najljepše putovanje. Znaš di je to? U vlastitu svijest. Najljepše je putovanje je u sebe jer naš um putuje s nama. Možeš otići gdje god ako je um nemiran čovjek ništa neće doživjeti.

Zašto je bitno kraj sebe osim ostvarivanja vlastitih emocija imamo i druge ljude oko sebe?

Jednostavna analogija kaže: poput stabla jabuke. Ono naraste, ima plodove, grane se saviju i ljudi ubiru plodove. Tako i učitelji to znanje dijele dalje.

Ti i Sanja ovo radite kao par, kako živite jogu?

Evo već deveta godina, ja i Sanja zajedno živimo jogu. Cjelokupni proces joge pomaže u ljubavi. Sanja me motivira sa željom i ljubavi da drugima prenese znanje. Trudim se da našu povezanost ostvarim kroz rast i razvoj. Svaki dan smo nova osoba. Jogom i meditacijom kroz vezu postaneš jedno. Više nismo ona i ja, nego smo jedna osoba, a ne dva ega. Promjena dolazi paralelno, ne iz intelekta, nego iz svakog dijela tijela.

Življenje u trenutku?

Meni je joga tu pomogla. Pogotovo dok sam trenirao košarku, um mora, mora, mora. Meditacija me naučila, stani, sidi i opusti. Nije bitno što um brije, već gdje se energija centrira. Mehanizam meditacija i aktivnost, a za multitasking mislim da je disperzija energije. Usmjerenost uma znači ne gubljenje energije. Čim si pozitivniji i privlačiš takve stvari u život. Ono što ja često preporučujem ljudima je prvi sat izlaska i zadnji sat zalaska gledanje u Sunce, meditacija. Imamo predivne uvjete koje trebamo iskoristiti.

One negativne konotacije vezane za jogu?

Gle, u zadnje vrijeme je jako popraćena. Međunarodni dan joge, Unesco. Ne zato što je fanatična, otvorenog je srca i ima rezultate. Ne gubim vrijeme na ljude koji ne vjeruju u to jer mogu pomoći svima onima kojima je potrebna pomoć.

Sve želje su mi se manifestirale ovo ljeto. Ovo na MDF-u me oduševilo, želja mi je uvijek bila ta da ovu predivnu disciplinu približim mladima. Ljudi traže slobodu, moja metodika je komunikacija srcem atman to atman jer tek onda na toj razini čovjek upije nešto. Ja moram toj djeci očutiti srce.

Razgovarale i napisale: Lana Kalebić, Petra Lastavica i Anđela Matić