20 000 MILJA POD MOREM: Što se dogodi u moru, ostaje u moru
Dječje kazalište Dubrava, Zagreb (Ljetna pozornica)
Ova večerašnja predstava je bila jedinstvena prigoda da se prisjetim knjige „20 000 milja pod morem“ koju nisam pročitao, ali sam pogledao crtić. Znate to je bilo kad sam bio stvarno mali. Na ovoj predstavi nemam razloga da pohvalim stražarice jer su nas članove novinarske radionice pustili na Ljetnu već kad je predstava duboku započela. Ljetna je bila stvarno krcata publikom, pa ipak roditelji znaju što je za njihovu djecu najbolje i mogu slobodno reći da su pogodili. Predstava je bila vrhunski odrađena i s mog gledišta vrlo zanimljiva. Možda zato što ne znam radnju ili zato što je stvarno bila super. Zvučni i vizualni efekti su je doveli do savršenstva. Roditelji su uživali, a to najbolje dokazuje jedna situacija u kojoj dijete želi doći do svog sjedišta, ali je slučajno zaklonio pogled koncentriranoj gledateljici koja mu je očitala bukvicu. Po meni ovaj festival stavlja u prvi plan najmlađe i djecu, a ako ona sebe smatra velikim djetetom neka samo izvoli. Korisnije bi joj bilo da živi u stvarnijem vanjskom svijetu. Svidjelo mi se kako su s jednostavnom pozornicom prikazali komplicirane prizore, kao npr.: podmorje, posljedice sukoba podmornice i broda punog nedužnih ljudi. Jedino mi je zapelo za oko ta zatočenost i prisila glavnih aktera na odvajanje od vanjskog svijeta i doživotnu odanost kapetanu podmornice. Mislim da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i prosuđivanje. Predstava je ipak na kraju poučna i zanimljiva.
Marin Belak, 15
Prvo čekanje 15 minuta pred vratima gdje jedna žena s dvoje male djece izgubila živce i odvela svoju djecu sa suzama u očima kući. Naravno da mi se srce slamalo kad sam vidjela žalosnu djecu, ali moram priznati da je cijeli prizor bio urnebesan. Nakon nekog vremena smo ušli u gledalište i na neku foru našli pristojna sjedala. Započela je predstava. U podmornicu su uletjela 3 tipa (znanstvenik, njegov učenik i moreplovac čiji je brod potonuo). Naime, njihov brod se susreo s podmornicom za koju su mislili da je morski pas pa su je udarili pokušavajući ga ubiti što je rezultiralo potapanjem broda. Kapetan podmornice se sažalio nad njima i uzeo ih u podmornicu i... zarobio. Moreplovac je od početka imao namjeru prvom prilikom pobjeći iz podmornice dok se znanstvenik radovao novim otkrićima, a njegov učenik uvijek misli isto što i on. Vlasnik podmornice i njegova posada su isprva izbjegavali govoriti njihovim jezikom, ali su primorani objasniti gostima, ili bolje reći zatvorenicima gdje se nalaze i što se oko njih događa. S vremenom se prilagode situaciji iako moreplovac zadržava svoj stav, beru biseru, doživljavaju napad, ubijaju ribu od 15 km i posjećuju velikojužni i malopol. Na kraju dolaze u borbu s još jednim brodom gdje se gostima mijenja mišljenje i svi nekako uspijevaju pobjeći i jedini preživi moreplovac koji priča ostalima sve događaje i nitko mu ne vjeruje. Izgleda da sve što se dogodi u moru ostaje u moru. Naravno, predstava nije mogla proći bez okolnih događaja iz gledališta. Bio je jedan dečko koji se 2-3 puta prešetavao baš po redu gdje sam sjedila, onda se curica koja je sjedila ispred mene okrenula i počela mi... mirisati koljeno. I na kraju je bila curica iza mene koja je komodno bila naslonjena na moje rame i buljila u mene. Izgleda da za razliku od mora, sve što se dogodi u gledalištu ide direktno u moj tekst.
Nika Vlahović, 15
