JAKOV I VELIKA BRESKVA: Možda je bilo duhovito...

JAKOV I VELIKA BRESKVA: Možda je bilo duhovito...

Kostelac i Erak!

 

Ovaj put nije zaplesala

Čim sam ušla u kazalište negativno sam se iznenadila. Bilo je gotovo prazno. Ono malo ljudi što je bilo meškoljilo se na mjestima i u kazalištu je nastao neugodan žamor. Ne znam zapravo zašto, ali možda je razlog toj nervozi bio čovjek koji je neumorno pretrčavao kazalište pozivajući gledatelje da se udobno smjeste i pripreme za avanturu. Meni se to baš svidjelo jer su na taj način pokušali zainteresirati gledatelje i već na samom početku ostaviti pozitivan dojam.

Prvo što sam uočila bili su vrhunski kostimi. Maštovitost i "otkačenost" kostima te jaka šminka su upravo ono što je predstavu učinilo smiješnom. Ne bih htela vrijeđati glumca jer je bilo vidljivo da su u predstavu uložili posljednje atome snage, ali nekako mi se činilo kao da se nisu dovoljno opustili. Izrazi lica bili su im u pojedinim trenutcima "umjetni", a plesni pokreti nedovoljno uvježbani. Kažu da se kinjiga ne sudi po koricama, no meni je jako zasmetalo što je scenografija bila dosadnjikava i minimalna, iako je tematika predstave snažna (prijateljstvo i hrabrost su temelji života svakog čovjeka).

Htjela bih pohvaliti scensko osoblje koje se zaista potrudilo da se svjetlosni efekti u svakom trenutku poklope s odgovarajućom scenom te da tako upotpune sliku. Slovenski jezik se ne razlikuje toliko od hrvatskog, no ipak pola predstave nisam razumjela. Bila bih sretnija da su glumci više otvarali usta i vjerujem da bih tada bar djelomično razumjela njihove fore i možda se koji put nasmijala. Ipak od svega mi se najviše svidjela glazba jer je u meni budila osjećaje sreće i poticala me da se dignem sa sjedala i zaplešem. Ovaj put to nisam napravila i jako mi je žao zbog toga.

Lucia Kostelac, 15


Čudna predstava

Ono što se sigurno treba reći ovoj predstavi je njihov najčudniji način okupljanja publike. Nakon što smo moj kolega i ja ušli u kazalište u prostoru foajea smo ugledali veliki dio ljudi koji su čekali da ih krenu puštati u kazalište. Dokaz o tome da je malo karata kupljeno govori nam to što je pet minuta prije početka predstave bilo jako malo ljudi u foajeu koji nisu imali propusnice. Zapravo čini mi se da je bilo samo pet ili šest ljudi. a tad se dogodilo nešto što još nikad nisam vidio. Izašao je čovjek sa zvučnikom i krenuo vikati da je ulaz slobodan i da ljudi uđu. Bilo je to jako čudno. Na taj način uspjeli su popuniti skoro cijelo kazalište.

Predstava je trajala sat i deset minuta. Zbog toga i zbog jezika na kojem su pričali do kraja predstave izgubili su pola gledališta uključujući i mog kolegu koji je izašao u pola predstave. Što se tiče radnje predstave, dosta je čudna. Radi se o jednom dečku kojem roditelji poginu prilikom lova na nosoroge. Tada taj dječak mora otići živjeti s njegove dvije zle tete koje ga iskorištavaju kao svoga slugu. One imaju neplodno stablo i tada se dječaku ukaže čarobnjak koji mu ostavi neku magiju od koje na stablu naraste breskva veća od stabla samoga. Naravno, tete to pokušavaju iskoristiti za sebe, ali nekako nastradavaju. Nisam razumio kako nastradaju zbog manjka razumijevanja njihovog jezika.

Tada dječak u breskvi pronađe neke životinje te s njima u breskvi putuje svijetom sve do New Yorka. Što se tiče mene predstava je bila dosadna i neshvatljiva. Možda da su pričali na hrvatskom predstava bi bila zanimljivija. Čini se da slovenski ipak nije toliko sličan hrvatskom. Barem meni nije!!!

Emil Erak, 15

FOTO GALERIJE

SVEČANO ZATVARANJE (Boys Awakening)

Putovanje u središte Zemlje

Jakov i velika breskva

Zlatne žice: Intervju s glumcima