CRVENKAPICA: Roditelji, pazite na svoju djecu!
Lutkarsko kazalište Guliwer, Poljska (Ljetna pozornica)
Što napraviti ako ste mazohist i imate 80-ak minuta slobodnog vremena? Ne znam, nisam mazohist, a slobodno vrijeme mi je apstraktan pojam, ali pretpostavljam da je “gledati operetu na poljskom” jedna od opcija. Igrom slučaja, upravo sam to sinoć radio. Dakle, “Crvenkapica” je na festival donijela nešto dosad neviđeno na Ljetnoj pozornici - baroknu operetu. Predivni i raskošni kostimi tipični za taj period, perike, tone pudera i scena koja prikazuje barokne interijere očarali su većinu onih koji znaju nešto o baroku.
Međutim, “Crvenkapica” je poput tipične Čehinje koju pokupite dok galebarite na plaži - lijepa za gledati, osjećate se udobno, ali problemi nastaju kad otvori usta. Naime, ni Čehinju, a bogme ni glumce u sinoćnoj opereti, nećete razumijeti ni riječi, čak ni ako se potrudite. Samo ćete tupo gledati i nećete znati o čemu govori. To je, naravno, zasmetalo određenoj djeci i roditeljima iz publike, tako da ste usred predstave mogli svjedočiti masovnom egzodusu s Ljetne pozornice, koji je ostavio cijeli jedan dio gledališta praznim.
To je, po mom mišljenju, greška organizacije, koja je trebala staviti primjerenu minimalnu dob. Naime, smatram da “5+” definitivno nije prava dob za operetu, pogotovo onu u kojoj se ništa ne razumije. S druge strane, i sami roditelji bi trebali znati procijeniti je li im dijete dovoljno zrelo i razumno da 80 minuta sjedi i prati operetu. Na kome god ležala krivnja, činjenica je da je pola publike napustilo gledalište, a dio djece je trčao po pozornici i nekim čudom nije omeo glumce u njihovoj izvedbi. Iako je kraj festivala i vjerojatno me nitko ne čita, ponovit ću ono što svake godine ponavljam: roditelji, kad već vodite djecu na predstavu, dakle jednu kulturnu manifestaciju, naučite ih kako se ponašati na tim manifestacijama. Nije me briga imaju li 3, 5, 7 ili 12 godina, svatko je dužan držati se barem onih osnovnih pravila ponašanja, poput onog da se po pozornici ne trči, ne skače i ne sjedi. To što je Vama možda slatko da dijete trči po pozornici ne znači da je ispravno, tim više što stvarno može poremetiti program izvedbe i stati na put glumcima, koji se često kreću naglo i brzo.
A sad par riječi o samoj opereti. Radnja je više manje ista kao u klasičnoj bajci o Crvenkapici, s par dodanih likova za koje nisam shvatio čemu služe. Uz već spomenute kostime, najviše su oduševili glasovi glumaca i dobro smišljena koreografija. Ukratko, uživanje u sinoćnoj izvedbi se ponovno može komparirati s uživanjem u Čehinji koju ste skupili na plaži: ovisi o tome je li vam bitno gledati i osjetiti ili vam je bitno razumjeti. Ocjena: K (ko Čehinja na plaži).
Điđi Delalić (18)
Ova fantastična, ali ujedno i zbunjujuća opereta popunila je mjesta na Ljetnoj pozornici, ali ih je i u isto vrijeme - ispraznila. Ova izvrsna izvedba bogata prekrasnim vokalima, fantastičnom koreografijom i kostimografijom te već nam poznatom, ali svima dragom pričom, većinu publike je zainteresirala i prikovala za sjedala. Naglasak na “većinu”. Iako u programu stoji da je ova predstava namijenjena djeci uzrasta od pet godina i više, smatram da je “prag” trebao biti deset godina i više. Zašto? Razlog je vrlo jednostavan. Djeca ove dobi ne mogu i vjerojatno ne žele biti koncentrirani na kompleksnu operetu koja traje sat ipo vremena. Osim toga, iako je priča već poznata, obrađena je na potpuno drugačiji način, te su se i zahrđali kotačići u mom malom umornom mozgu morali dobro okrenuti par puta dok sam povezala sve likove i rekvizite. Bravo ja. Upravo to je razlog zašto su se sjedala tijekom čitave izvedbe polagano praznila.
Imam i još jedan maleni ukor za roditelje (grozna sam, da): ako ste već doveli djecu na izvedbu koja traje tako dugo, nemojte ih ostavljati same ispred pozornice uz riječi: “Mama/tata je tu odma kraj zida, vidin te ja”. Jer kad ih ostavite tako, desi se ono što se desilo tijekom ove izvedbe; više su preko pozornice trčala djeca nego glumci. I ako već odlazite s predstave, učinite to u miru i tišini. Sve u svemu, izvedba je bila fantastična, a publika? I ne baš.
Paula Jurković (17)
