"Slavuj" na Ljetnoj: Nešto posve neobično i različito
Naime, scenografije u predstavi sastojala se samo od običnog platna koji je prikazivao slike, a korišten je i pokoji rekvizit čisto radi lakšeg razumijevanja.
Većina današnjih predstava oslanja se na dijaloge i scenografiju čime misle pridobiti pažnju publike, možda čak i forsirajući to pomoću neke izmišljene kompleksne fabule od koje djecu na festivalu zaboli glava, posebice onu najmanju. Zato je jučerašnja predstava na Ljetnoj pozornici u izvedbi kazališne grupe iz Slavonskog Broda bila nešto posve neobično i različito.
Naime, scenografija u predstavi se sastojala samo od običnog platna koji je prikazivao slike, a korišten je i pokoji rekvizit čisto radi lakšeg razumijevanja. Radnja se vrtila oko Kine i nastojala je kroz simpatičnu pričicu prikazati njene običaje i živote careva, njihovih podanika i ostalih ljudi. Dijalozi uopće nisu bili zamorni, iako je jezik kojim su pričali bio nekakva mješavina mandarinskog i hrvatskog (ili mi se to samo činilo).
Ono što je krasilo predstavu je to što su i bez svega toga uspjeli dočarati radnju i držati djecu mirnima i napetima do samog kraja predstave. Nakon uvodnog predstavljanja Kine uz prekrasne slike s projektora slijedila je priča o kineskom caru koji je imao slavuja. Jako ga je volio jer ga je on uvijek uveseljavao svojim pjevom i lepršanjem. Tu su bili primijećeni i pomno izrađeni kostimi (pogotovo slavuja) te iznimna koreografija koja se očitovala u plesanju svih glumaca na pozornici. Slavuj iz prirode usprkos svojim prirodnim talentima ubrzo biva zamijenjen metalnim slavujem kojeg je caru darovao japanski car. Taj slavuj je dobio nakratko pažnju od svih podanika pa čak i cara dok je prirodni slavuj ostao zapostavljen. Metalni slavuj se, naravno, pokvario (iako je made in Japan, a ne made in China) te je obolio jer više nije čuo pjev slavuja. Kad mu je došao ponovno onaj pravi slavuj, ozdravio je te se sve vratilo na staro.
Predstava nam je puno pokazala o životnim vrijednostima, naime slavuj je simbol toga, a također i prirode i snage iskrenog nadahnuća, dok metalni slavuj nažalost odražava današnji svijet materijalnih stvari u kojem ljudi gledaju samo zaradu.
Zato i imamo ovakve manifestacije kao što je MDF da se pomoću ovakvih predstava najmlađima indirektno ukazuje na ono što je ispravno, a što nije. Pohvalio bih također i orijentalnu glazbu u pozadini koja je pobudila možda u nekim ljudima želju da bace jedan "dance" po pozornici, ali su se valjda sramili pa nisu. Tako je i kraj svečano dočekan uz pljesak svih ljudi i otkucavanje desete ure na šibenskoj katedrali. Idemo leći.
Josip Mrđen (18)
