Konj na balkonu: Nije američki i odmah je vrhunski (opet!)
Austrijski film nije ljetno lagan, ali je odličan, kaže naš kritičar.
Sinoć se nastavio program europskih iliti "umjetničkih" filmova kako sam ih nazvao u prošloj recenziji, dok je otpao francuski film "Hrabri mališan" zbog nedostatka vremena. Ovog puta došao je na red austrijski film „Das Pferd auf dem Balkon“ ili po naški „Konj na balkonu“. Vrzmale su mi se mnoge misli oko toga što bi bila glavna radnja filma, ali ni jedna moja ideja nije bila ni blizu toga. Film nije toliko poznat, a nisam ni po internetskim stranicama mogao vidjeti nešto detaljnije o njemu, tek da je prikazan na filmskom festivalu u Beču te na Pula film festivalu. Mada je za vrijeme „Ernesta & Celestine“ Gorica vrvila djecom, ovog puta bilo je jako malo ljudi čime ću pojesti svoje prošle riječi da djeca znaju cijeniti kvalitetu. No eto takva su sada vremena, ne može se tu ništa napraviti.
Film govori o dječaku Miki koji boluje od Aspergerovog sindroma (blagi oblik autizma) te ima problema oko snalaženja u društvu. Jednom vidi na balkonu susjednom stana pravog pravcatog konja te uz pomoć prijateljice Dane svladava mnoge prepreke i ide u razne pustolovine kako bi pomogao voljenom konju, ali i sebi. Glavne uloge odigrali su Nora Tschirner (Mikina majka) i Enzo Gaier (Mika) za koje nisam čuo jer su dosad samo igrali u domaćim austrijskim filmovima, a Enzo je odlično odigrao svoju ulogu dječaka s autizmom. Iako ima poteškoća u socijalizaciji, zanima ga matematika te je matematički genije, može vidjeti na kojem će se broju zaustaviti kuglica na ruletu, riješiti najteži sudoku i tako dalje.
Film je jako inteligentan te ukazuje na probleme u društvu koje imaju ljudi koji se malo razlikuju u društvu (iako se svi mi u nečemu razlikujemo, zar ne?). Ono što ga razlikuje od američkih filmova je izvanredna tehnika snimanja s brojnim retrospekcijama i digresijama koje vas natjeraju da gledate film do kraja i dobivate dojam da se redatelj stvarno potrudio oko davanja umjetničkog štiha filmu.
Mada je film odlično napravljen i ima sretan završetak, opet imam neki osjećaj da je njegova tematika preteška za djecu i MDF (iako je žanr filma igrani film za djecu). Kad ste na MDF-u, očekujete da svaki dio njega bude vedar a ne da se film na Gorici vrti oko teškog života, jada i nesretne djece s poteškoćama u razvoju. To je možda i odgovor na ispunjenost Gorice za vrijeme tog filma. Svaka čast filmu ali bolje da se prikazuju neki vedri, smiješni i fantastični filmovi da djeca budu zadovoljnija.
OCJENA FILMA: 8/10
Josip Mrđen (18)
