Maja Trlaja: Festival mora udovoljavati zahtjevima vremena
Điđi je presreo prvu osobu festivala. Evo što mu je ispričala...
Intervjuirao sam Maju Trlaju, v.d. ravnateljice šibenskog kazališta i voditeljicu festivala. U 20 minuta razgovora saznao sam njene stavove o festivalu i njegovoj budućnosti, iskustva s festivalom od dječjih dana do danas i još mnogo toga.
Kako je biti voditeljica festivala? Je li vam posao zabavan, koliko ga ima, zna li ponekad biti zamoran?
Ima previše posla, ali nije zamorno. Trebaš komunicirati s novim ljudima, sklapaju se poslovi, nova prijateljstva, tako da je posao i više nego zanimljiv. Zahtijeva veliki trud, ali rezultat je predivan.
Možete li mi malo pričati o svojim prošlim iskustvima na festivalu?
Naravno. Prve susrete s festivalom sam imala kao dijete, kada sam najviše voljela filmski program - išla sam svake večeri s burekom i Coca-Colom. U srednjoj školi sam bila asistent u likovnoj radionici, bila sam zadovoljna time jer sam išla u Srednju školu likovnih umjetnosti i imala sam prilike upoznati se s nekim likovnjacima. Kad sam bila na fakultetu, radila sam u ovom uredu ispred Ureda ravnatelja. Tajnica bi otišla u 3, a ja bih zauzela njeno mjesto. Kasnije sam radila na drugim stvarima, kao profesor u školi i kao voditelj projekata za udrugu „Kamenčići“. Prije dvije i pol godine sam se vratila na festival.
Neki kažu da festival gubi na kvaliteti i da je lokaliziran samo na šibensko područje zbog sve manjeg budžeta. Vaše mišljenje o tome?
Budžet je smanjen i to ima svojih posljedica, ali također su se promijenila „pravila igre“. Već dvije godine ne možete dovesti neko europsko kazalište ako ne omogućite dva gostovanja, što nije moguće jer koncept našeg festivala ne dozvoljava reprize. Izvođači iz dalekih zemalja su financijski zahtjevniji i ne dolaze jer im nije financijski isplativo kad zbroje sve troškove gostovanja. Posljednjih godina se pokušavamo povezati s drugim festivalima i manifestacijama u regiji kako bismo mogli zajednički dovesti te izvođače iz dalekih zemalja.
Dakle, kvaliteta festivala ostaje na istoj razini kao i prije?
Kvaliteta festivala nikad nije opala jer festival ima svoje umjetničko vijeće, urednike koji ravnaju određenim programom. Kad se promijeni neki član vijeća, unese se dašak nečega novog. Naravno, kad imate nešto novo, ljudi koji su navikli na određenu ustaljenost se trebaju naviknuti na to novo. Prije dvije godine smo imali promjenu kazališnog vijeća, došli su neki novi članovi, a s njima i novi izbor predstava, koje nisu manje kvalitetne ili jeftinije, već su samo drugačije. Ima sve više interaktivnih predstava koje koriste multimediju, igre svjetla i sjene i slično kako bi uključili publiku u predstavu.
Nešto o programu na trgovima i ulicama?
Već dvije godine imamo cirkus iz Zagreba, čiji izvođači svakog drugog dana u 20 sati izvode razne točke, organiziraju cirkusna sajmišta, body-painting i slično na Rivi. Imamo i program na Maloj loži, gdje profesionalni ansambli, ali i kazališta stila „djeca za djecu“ izvode predstave. Dakle, svakog dana ima nešto novo na trgovima i ulicama u čemu mogu svi sudjelovati, bez ulaznica.
Imate li kakvu ideju, prijedlog, viziju za poboljšanje festivala u godinama koje slijede?
Uvijek može bolje. Festival je živi organizam koji mora udovoljavati zahtjevima vremena te pratiti svjetsku modernu scenu i nuditi ono što i ona nudi. U zadnje vrijeme nam dolaze male produkcije koje imaju nov pristup, nude predstave u kojima mlađa publika (bebe do 4 godine) može uživati bez da mora robovati pravilima ponašanja u kazalištu. Ima mnogo ideja, ali treba posložiti prioritete financijski i ostvariti ih kroz slijedećih par godina. Mislim da naš festival treba komunicirati s drugim velikim festivalima, ostvariti više gostovanja, promovirati sebe i stvarati suradnje.
Što je s programom za srednjoškolce, stariju djecu?
Želimo srednjoškolcima ponuditi predstave baš namijenjene za njihovu dob. Ove smo godine imali dvije predstave za srednjoškolce: Omladini o idealima i Važno je zvati se Ernešto. Za njih smo dobili odlične povratne informacije i od starije djece i od roditelja. Ali, neki roditelji žele odvesti svoju djecu na sve predstave, pa ne paze na ciljanu dob, te se djeca nakon deset minuta razočaraju jer ne mogu shvatiti predstavu. Želimo festivalskim programom zadovoljiti sve dobne skupine, pa obraćamo pažnju i na roditelje. Ovogodišnji noćni program je namijenjen i starijima i mlađima, tako da svi mogu uživati.
Da zaključimo, imate li kakvu poruku za svu djecu koja sudjeluju na festivalu?
Imam. Ova dva tjedna su namijenjena isključivo djeci, zato trebaju iskoristiti ovaj medijski prostor i pažnju da nam poruče što trebaju i što žele. Mislim da je vrijeme da i mi poslušamo njih i njihove želje.
Điđi Delalić, 16
